Kad nema hrabrosti ni poruke: reggae izvođači na ivici gubitka smisla
“Kada porastem biću Gladijator.” Tada, kao šesnaestogodišnjak, napisao sam to na klupi na času engleskog jezika u srednjoj školi.
Referenca “Gladijator” odnosila se na čuveni jamajkanski bend The Gladiators. “The Gladiators” predstavljali su za mene sve vrijednosti koje sam htio da budem u životu. Umilujući glas koji je sasipao istinu po svaku cijenu, pa i po cijenu da prave muziku iz srca i istine dok bi dan-noćno radili na gradilištu.
Uzmimo na primjer njihov prvijenac pod negativcem Joe Gibbsom (koji je, uz sav negativan glas, doveo na scenu najbolju reggae muziku svih vremena – i za to mu se mora odati priznanje), njihov prvi album “Trenchtown Mix Up”. Ovaj album je surovo sirov i direktan, i to je esencija roots reggae muzike. Pjesme poput: Eli Eli, Looks is Deceiving i oštra Bellyfull.
Ovo je prevod i značenje terminologije iz pjesme Bellyfull:
- “Rice won’t swell, man belly nah go full” – kad nema hrane, narod je gladan.
- “Bangarang” – jamajkanski izraz za nered, pobunu, haos.
- “Hawk and patou race” – metafora za borbu među nejednakima (jastreb protiv goluba).
- “Everyone will see who a the Gorgon / hero” – u kriznim vremenima pokaže se ko je pravi vođa ili junak.
Dakle, poruka je da kad narod gladuje i pritisnut je nepravdom, izbije haos, ali u toj borbi izađe na vidjelo ko je stvarni vođa i borac za pravdu.
E, ovo vam je reggae – ne samo ljubav, mir, ljeto i blagostanje kako se to danas percipira i predstavlja.
Lažni reggae novog talasa
Za to kako se reggae percipira danas, glavni krivci su predstavnici novog talasa koji su se ušuškali u hibridni kapitalistički sistem i mainstream zabavu. Ako kažu istinu i vode se suštinskim reggae-om zbog kojeg je Roots Reggae i nastao, onda će izdavačke kuće da ih marginalizuju, festivali da ih otkažu zbog “antisemitskih izraza”, biće pod muzičkim embargom. Pa i to malo istine što pokušaju da iskažu mora biti upakovano u celofan, da slučajno sistem ne prepozna antitijela njegovog djelovanja.
Sada kada sam odrastao i stvorio nešto, smogao dovoljno snage i znanja, odlučio sam da održim riječ koju sam napisao kao srednjoškolac na klupi. U eri autotjuna, nemoralnih vrijednosti, plastične i komercijalne muzike, u eri kada djeca slušaju sve antiljudske vrijednosti, pokušavam oživjeti vrijednosti Alberta Griffitsa, Peter Tosha, Israel Vibrationa, Boba Marleya, Burning Speara, Daweh Conga i ostalih.
Moj projekat “Good Foundation”, po uzoru na pjesmu Alberta Griffitsa, nazvao sam “Roots Revival” (terminologija koja se danas koristi i za neki nakaradni novi reggae zvuk, ali kod mene se odnosi na pravi roots reggae revival).
Festival je koncentrisan na roots reggae zvuk. Čitava svrha projekta nije da bude finansijsko čudo, već da pokušam uzvratiti osnivačima reggae pravca i zahvaliti se za njihovo naslijeđe. Na hrabrost i ljubav – uzvratiti upravo tako, bez ikakve rezerve za posljedice, finansijske i one druge. Čvrsto, odlučno, i u brk. Kao Gladijator.
Roots Revival
Doveo sam razne muzičare, ali samo je nekolicina imala tu pravičnost i snagu da se nose sa posljedicama. To se uglavnom odnosi na mlade zvijezde. Takav je recimo Micah Shemaiah – pravi Rasta, pripadnik Dvanaest plemena Izraela (ovo se odnosi na drevni Izrael), koji je sa svojim albumom Jamaica Jamaica zaista objasnio neke stvari.
Prije nešto više od mjesec dana imao sam sreću i čast da ugostim legendarne Twinkle Brothers. I Bože, kako Norman, u svojoj osmoj deceniji, i dalje ima iskru u očima i surovost u riječima. Šezdeset godina ovaj čovjek nema milosti kada je pitanju izgovaranje istine. Kako današnji reggae muzičari to ne vide?
I onda neki kažu: “Hvala promoterima što dovode i nove snage na scenu, a ne koncentrišu se samo na legende i fondaciju.”
Nove snage nemaju strpljenja. Traže velike resurse za tržište koje ne postoji upravo iz razloga što su njihove poruke slabe i bezlične. Poruke njihovih pjesama provlače se kroz skrivena značenja. Postali su zabavljači umjesto muzičari koji bi trebali da izgovaraju svoje najdublje vrijednosti i značenja, ne shvatajući da tako neće opstati ni festivali ni muzika koju predstavljaju.
Marley fondacija – monopol i destrukcija
Reggae danas je bezličan, komercijalan, pokušava da se namjesti tržištu dok izdavačke kuće drže riječ. Marley fondacija postala je samouništenje reggae industrije – drže monopol i ograničavaju muziku i muzičare.
Marley fondacija kontroliše i diplomatsko predstavništvo Jamajke, tako da ambasade direktno rade sa Tuff Gong Studiom. Svi se namještaju da udovolje projektu Rite Marley, koja kao da svoju frustraciju – što je pokojni Bob Marley imao djecu sa toliko mnogo žena – želi da iskali na čitavu industriju i njegovo nasljeđe:
“Ti si ovo takoreći stvorio, a ja ću, kao osvetu, zaustaviti čitav tvoj reggae.”
Kao da tako zvuči poruka gospođe iz sjenke.
Poruka današnjim muzičarima
Mladom reggae uzrastu koji se bavi muzikom poručio bih sljedeće:
Post comments (0)